Turbo ministar na divljoj vodi
Goranko Fižulić, ministar gospodarstva, nakon svog prvog raftinga na brzacima Kupe, mokar do kože, oduševljeno je najavio da je to njegov omiljeni sport.
-"Rafting je doista prava stvar! Iako, na Kupu sam došao s temperaturom višom od 38 stupnjeva, koju sam, doduše, snizio s dva andola i dobro se preznojio, ali zato mi je, dok sam krotio rijeku, i te kako rastao adrenalin u krvi! Ali, da sam odustao, novinari mi ne bi povjerovali da sam bolestan, pomislili bi da sam se prestrašio, pa sam htio-ne htio morao s njima sjesti u gumeni čamac, u kojem su me dobrano zalijevali hladni valovi. Kao horoskopska Riba, u vodi se ionako osjećam sigurno, i rado bih ovu avanturu ponovio, ali u ljetnim uvjetima". - kaže Goranko Fižulić, ministar gospodarstva. "Pošteno smo zaronili". U nedjelju je prvi put na vlastitoj koži osjetio čari i zamke raftinga, na dijelu rijeke Kupe duboke od dva-tri metra do samo dvadesetak centimetara, čija je temperatura bila 9- 10 stupnjeva, a temperatura zraka, s jutarnjih oko ništice, tijekom dana nije se popela na više od desetak stupnjeva. U punoj spremi za rafting: u neoprenskom odijelu i čizmama, vjetrovci, s kacigom i pojasom za spasavanje, i veslom, s još desetero odvažnih sjedne u čamac, ministar Fižulić se osjećao OK.Ministar Fižulić uvijek potiče nove akcije, pa je bez suviše nagovora i pregovora, pristao na ovaj spust niz Kupu, održan u sklopu 8. državnog prvenstva, u oganizaciji Hrvatskog rafting saveza.Točno u podne, iz Osilnice, sa slovenske strane, krenuo je rafting niz Kupu. U čamcu je bilo jedanaestero hrabrih: Roland Žuvanić, Damir Reškovac, Vjekoslav Paun, Andreja Sarač, Goran Čop, Marina Dijaković, Željko Kelemen, Alan Šerbinek, Tomislav Kralj, Goranko Fižulić i fotograf Hrvoje Žučko. Na kopno su izišli nakon jednosatne borbe s valovima, svi mokri kao miševi, četiri-pet kilometra nizvodno. Najvažniji su bili koordinacija i timski rad svih članova posade, a skiper je bio Željko Kelemen, predsjednik Hrvatskog rafting saveza.- Niz prve brzace spustili smo bez velikih priprema, znali smo samo kako da napravimo lijevi ili desni okret - kaže Fižulić.- A kolega Roland Žuvanić i ja bili smo prva dvojica, sprijeda u čamcu, lijevi i desni, i zapravo ono što smo radili nas dvojica, trebali su slijediti i svi ostali. A Željko je otraga vikao idemo li u lijevi ili desni zavoj. Nisam baš uvjeren da smo upravljali nas dvojica, osobito u onim divljim vodama, nego nas je nosila matica i bujica. To je i najuzbudljivije kad vas nosi divlja voda, kad ne možete u potpunosti kontrolirati čamac, kad postoji opasnost da se prevrnete, nasučete ili se čamac probuši na stijenama. A jednom smo pošteno zaronili... - I završili pod mojim nogama! - smije se Marina.- Da bi se obranili od velikog vala koji je doslovce poklopio čamac, gospoda Fižulić i Žuvanić skliznuli su s ruba čamca, na kojem se sjedili bez oslonca, a kako sam ja sjedila na prečki, odjednom su se našli ispod mojih nogu. Ali, brzo su ustali! - pripovijeda Marina, koja se, jedina bez vesla, vozila sprijeda u čamcu.- Uživala sam, ali i vrištala, bilo me pomalo i strah da ne padnem u hladnu vodu. Sve u svemu, bilo je vrlo uzbudljivo.- U mirnom toku rijeke, bez uzbuđenja, uživali smo u krajoliku - pripovijeda Goranko Fižulić - a pravi su izazov bili brzaci i divlje vode, pune kamenja. Jednom smo se i nasukali, a oslobodili se tek nakon nekoliko minuta kad smo rasporedili težinu u čamcu. Željko je čak morao skočiti u vodu da odgurne čamaca i tako pomogne da se odsučemo. Ali, nama za utjehu, na natjecanju se to dogodilo i ženskoj ekipi, a one su se na jednom kamenu zadržale daleko dulje od nas. Iako su "dobronamjernici" s obale glasno navijali da im se čamac prevrne, u hladnoj se Kupi ipak nisu i okupali. - Nitko nije pao u vodu, ali da se to i dogodilo, imali smo pojaseve sa spasavanje, koji vas drže na površini ako ste pali tamo gdje je rijeka duboka pa ne možete stati na dno, i kacigu na glavi. Ali Roland i ja, ipak smo bili potpuno mokri, jer čamac se, na mahove, kad nas je zapljusnio val, napunio vodom, a noge nije bilo nimalo ugodno stalno držati u vodi od deset stupnjeva. Sve u svemu, bilo je zgodno, trebalo je i to probati, jer rafting na Kupi, osim onog na Cetini, trebao bi obogatiti ponudu hrvatskog turizma - dodaje ministar gospodarstva. Nakon ove riječne avanture, u džipu, koji ih je cijelim putem pratio uz obalu, posada čamca presvukla se u suhu odjeću i vratila na polaznu točku u Osilnicu, gdje ih je čekala okrepa: ručak u gostionici, u rafterskom ugođaju, s govedskom juhom, kobasicama i buncekom sa zeljem. Pila se rakija od borovnica i medovnjača, te portugizac.- Planiramo to, naravno, uskoro ponoviti, i sljedeće će godine, a po svemu sudeći, definitivno smo za rafting pridobili i ministra Fižulića.